Ako ste uglavnom slušali muziku sa medija kao što su CD, DVD, ako uglavnom slušate muzičke fajlove u MP3 formatu, to znači da niste iskusili maksimalan kvalitet te muzike.
Da, postoji nešto što se zove “zvuk visoke rezolucije” ili “Zvuk visoke rezolucije“. To je u suštini format koji pruža znatno veći kvalitet zvuka u odnosu na standardni kvalitet na koji smo najviše navikli. U nastavku ćemo reći više o tome šta je to kvalitetan zvuk i kako vi kao korisnik možete uživati u ovakvom zvuku.
Šta je zvuk visokog kvaliteta?
Slično rezolucijama monitora, gdje se 720p, 1080p, a zatim 4K smatraju poboljšanjima u rezoluciji videa i slike, sličan pomak se dogodio i u svijetu zvuka. Iako se to vremenom promijenilo, trenutno smatramo da je zvuk visoke rezolucije svaki digitalni zvuk koji može premašiti rezoluciju CD audio.
Da ne bismo prekomplikovali, dovoljno je reći sledeće: CD audio ima dva osnovna kvaliteta koja ga definišu: dubinu bita (16 bita) i brzinu uzorkovanja (44,1 kHz). Stoga se svaki digitalni zvuk koji poboljšava ove kvalitete smatra visokom definicijom. Kao primjer, Apple Music nudi svoj audio katalog visoke rezolucije u 24-bitnom formatu, sa frekvencijom uzorkovanja u rasponu od 48 kHz do 192 kHz.
Kratka istorija stvaranja zvuka visokog kvaliteta
Sam termin može izgledati nov, ali zvuk visoke rezolucije zapravo postoji više od dvije decenije. Prvi široko dostupni formati visoke rezolucije bili su Super Audio CD (SACD) i DVD-Audio. Oba su lansirana u roku od nekoliko mjeseci 2000. godine. Nažalost za te formate, oni su zahtijevali skupe plejere, a osim ako niste posjedovali stvarno vrhunski audio sistem, malo je vjerovatno da ćete moći čuti razliku između njih i običnog CD snimanja.
Zašto je visokokvalitetnom zvuku trebalo toliko vremena da dostigne kvalitet videa?
Uz cijenu i ograničenu dostupnost SACD-a DVD kvaliteta, veličine datoteka koje su bile uključene bile su ogromne, toliko da su čak i komprimirane verzije bile prevelike za preuzimanje s interneta u to vrijeme. Umjesto toga, ljudi su se okrenuli MP3, digitalnom muzičkom formatu koji je bio prilagođen ograničenom propusnom opsegu kasnih 90-ih i ranih 2000-ih. Možete ugurati cijeli album od 10 MP3 pjesama u isti prostor za pohranu kao jedan audio zapis na CD-u. Zbog toga je MP3 bio idealan i za brza preuzimanja i nije prošlo mnogo vremena prije toga Appleov iPod pretvorio je MP3 u najpopularniji muzički format na svijetu.
Ali kada malo bolje pogledate, MP3 je potpuna suprotnost spektru zvuka visokog kvaliteta. Da bi se postigla njihova mala veličina, MP3-ovi su visoko kompresovani, ali to se radi „s gubitkom“, što znači da se u procesu kreiranja neke informacije iz originalnog snimka uništavaju. Ovo uništavanje se vrši po principu psihoakustike. Zbog toga, uprkos tome što neke informacije nedostaju, većina ljudi i dalje misli da MP3 zvuče dobro, ili barem „dovoljno dobro“.
Ponovno rođenje visokokvalitetnog zvuka
Jedan od najglasnijih zagovornika povratka visokokvalitetne muzike bio je folk-rock legenda Neil Young, koji je kritikovao MP3 i AAC formate i njihovog najvećeg dobavljača u to vrijeme, Appleov iTunes. Youngova kritika je na kraju dovela do akcije, a 2012. je pokazao rani prototip PonoPlayera, prijenosnog muzičkog uređaja koji može puštati zvuk visoke rezolucije. Godine 2014. PonoPlayer je pokrenut na Kickstarteru i bio je vrlo uspješan, sa tačke gledišta crowdfundinga, jer su prikupljeni milioni.
Nadalje, zahvaljujući sve većoj dostupnosti brzog pristupa internetu, oživljena je ideja o visokokvalitetnoj muzici. Tačnije, danas imamo i online prodavnice preko kojih možemo kupiti i preuzeti muziku visoke rezolucije. Međutim, uprkos ranom entuzijazmu za ideju, jednostavno je bilo premalo ljudi koji su bili zainteresovani za takav projekat i sve je stalo 2017. godine.
PonoPlayer je možda bio komercijalni neuspjeh, ali u smislu podizanja svijesti o kvalitetu digitalnog zvuka, definitivno je uspio. Počele su se pojavljivati mnoge muzičke prodavnice na mreži, specijalizovane za preuzimanje audio zapisa visoke rezolucije. Sony je odlučio uložiti velika ulaganja kako bi pokazao svoju podršku za kreiranje zvuka visoke rezolucije, kreirajući crno-zlatni logo kako bi pomogao kupcima da identifikuju kompatibilne proizvode. Danas tim logotipom upravlja Japansko audio društvo, a sada postoje televizori, prenosivi muzički plejeri, zvučne trake, bežični zvučnici, AV prijemnici i mnogi drugi proizvodi širokog spektra proizvođača koji su kompatibilni sa visokom definicijom.
Da li su svi audio zapisi visokog kvaliteta istog kvaliteta?
Nisu. Iako sve numere visoke rezolucije imaju višu rezoluciju od zapisa CD kvaliteta, još uvijek postoje različiti nivoi. Najčešća kombinacija visoke definicije je 24-bit/96kHz, ali je moguće pronaći datoteke visoke definicije koje idu do 32-bit/384kHz.
Postoji li možda MP3 format visoke rezolucije?
Tamo nije. Budući da je format sa gubicima, MP3 tehnički nemaju fiksne dubine bita ili brzine uzorkovanja. Ali ono što imaju je maksimalna brzina prijenosa od 320 kilobita u sekundi (kbps), što ne može sačuvati sve informacije na CD audio zapisu. Zbog toga ne bi imalo smisla pokušavati ih koristiti za zvuk visoke rezolucije, koji sadrži još više informacija. Kao rezultat toga, zvuk visoke rezolucije se obično komprimuje bez gubitaka. Formati datoteka koji su kompatibilni sa zvukom visoke rezolucije bez gubitaka su FLAC, WAV, ALAC, AIFF, DSD i APE.
Šta je MQA?
MQA ili ”Master Quality Authenticated” je digitalni audio format, koji može reproducirati 24-bit/96kHz audio i stoga se kvalifikuje kao zvuk visoke rezolucije. Međutim, postoji kontroverza unutar muzičke zajednice odličnog zvuka u vezi MQA jer, tehnički, ovo nije format bez gubitaka. Osim toga, MQA zahtijeva namjenski hardver da bi mogao čuti ovaj audio format u njegovom najvišem kvalitetu.
Šta je nama kao korisnicima potrebno da bismo mogli čuti zvuk visoke rezolucije?
U najmanju ruku, trebat će vam izvor muzike visoke rezolucije i uređaj koji ga može puštati.
Kada pričamo o izvor muzike visokog kvaliteta, postoje neke stvari koje biste trebali imati na umu. Ako želite pristupiti velikoj kolekciji zvuka visoke rezolucije, možete se pretplatiti na servise za streaming muzike kao što su Apple Music, Amazon Music, Tidal ili Qobuz. Iako Spotify već neko vrijeme planira ponuditi nivo bez gubitaka, to tek treba učiniti. Također možete kupiti i preuzeti pjesme visoke rezolucije iz podržanih formata u online trgovinama.
DVD-Audio i SACD diskovi su i dalje dostupni za kupovinu, ali će vam trebati kompatibilan uređaj da biste ih reprodukovali ili kopirali audio. Ako ste entuzijasta, ako to znate i želite, također možete pretvoriti svoje albume u audio datoteke visoke rezolucije, iako bi razlika mogla biti minimalna. Datoteke visoke rezolucije su veće od datoteka kvaliteta CD-a, ali možda neće obuhvatiti znatno više informacija iz vaših snimaka. Što se tiče CD-a, zvuk visoke definicije neće poboljšati kvalitet zvuka.
Koji uređaji podržavaju zvuk visoke rezolucije?
Kada imate izvor zvuka visoke rezolucije, trebat će vam uređaj za reprodukciju tog zvuka. Reprodukcija bilo kojeg digitalnog zvuka sastoji se od dva koraka: koraka dekodiranja, kada se datoteka visoke rezolucije ili streaming sadržaj pretvara u format također poznat kao “pulsno kodna modulacija” (PCM) i “digitalno-analogni” (DAC) korak, kada se PCM signal konvertuje u analogni signal koji vaši zvučnici ili slušalice mogu da reprodukuju.
Neki uređaji mogu i jedno i drugo. Digitalni audio plejer visoke rezolucije kao što je SR35 iz kompanije Astell&Kern može reproducirati gotovo bilo koji audio format visoke rezolucije na svijetu, bilo da je pohranjen na vašem računalu ili se prenosi sa Apple Music-a. Samo priključite slušalice i spremni ste.
S druge strane, neki uređaji mogu izvršiti samo jedan od ovih koraka. Na primjer, iPhone može pokrenuti aplikaciju Amazon Music i može u potpunosti dekodirati streamove visoke rezolucije. Ali njegov interni DAC ide samo do 24-bit/48kHz, a čak i tada može da svira samo preko sopstvenih internih zvučnika, jer nema priključak za slušalice.
Šta je sa slušalicama koje podržavaju zvuk visoke rezolucije?
Tehnički gledano, slušalica ili dodatna oprema za zvučnike se kvalifikuju kao kompatibilni sa visokom rezolucijom samo ako mogu da reprodukuju frekvencije do 40 kHz. Nažalost, ako negdje vidite crno-zlatnu oznaku, koja po defaultu označava visoku rezoluciju zvuka na proizvodu, to nije neposredna garancija da će zvuk zvučati bolje, jer na kvalitetu zvuka utiče i niz drugih faktora
Izvor: ( pcchip.hr / hjpc.ba )
